"~~~~~~~Es selamu aleykum...Dobrodosli na moj blog....sve najbolje zeli vam Meryem....~~~~~~" *******Meryem****** //

*******Meryem******

Es Selamu Alejkum we Rahmetullah



04.03.2009.

Nekad zena bjese biser...

Nekad zena bjese biser,sto ga cvrsta skoljka krije...

pa ga zato zbog cistoce,niko taknut mog`o nije...

O ti sestro nemarna,zbog cega si stvorena...

Islam cvrsto prihvati,svoju vrijednost prihvati...

Ona bjese sjajni dragulj,kojeg vlasnik dobro pazi...

Al` postade prasnjav kamen,kojeg svaka noga gazi...

O ti sestro nemarna,zbog cega si stvorena...

Islam cvrsto prihvati,svoju vrijednost povrati...

Zena bjese vrijedno blago,i u masti mladih ljudi...

A sad posta trosna roba koja tijelo svakom nudi...

O ti sestro nemarna,zbog cega si stvorena...

Islam cvrsto prihvati,svoju vrijednost prihvati...

Nekad zena bjese majka,sto Islamu djecu uci...

A sad posta brate problem,koji ovaj ummet muci...

(Bilal)

03.03.2009.

>>>>>>>>>

.....Ako svijet valja preurediti......moj narod se mora prvi promijeniti.....

.....Ako se moj narod mora promijeniti.....moj rodni grad se mora prvi obnoviti.....

.....Ako se moj rodni grad mora obnoviti.....najprije se mora uvesti red u mojoj porodici.....

....Ako se u mojoj porodici treba uvesti red.....ja se moram prije svih preispitati.....

(nepoznati vojskovodja)

31.01.2009.

....hmmm........malo o ljubavi :)

Sjedim...budna sam dok mnogi tako ravnodusno spavaju,
ni mrava kao da nisu zgazili...
Mislim al` ne shvatam...Zasto??
Zasto je zivot tako surov?
Zasto ne mogu da te volim,
da me volis...bez svadje,
bez ljutnje, bez mojih suza....
Tek sto pomislim sve je uredu ponovo svadja, ponovo novi problemi...
A ja...ja samo zelim da ti budem djevojka..tvoja zena, majka tvoje djece dugo godina ako Bog da...
Da dijelim s tobom srecu..tugu i boli...
Sve dok zivim da budem tvoja a ti da budes moj...
Zasto???
Zasto je to tako tesko???

(by Meryem88)

18.01.2009.

Metak poput ostrog maca...

U malom gradu po imenu Gaza, na zapadnom dijelu Palestine, zivjela je mala islamska porodica, malo siromasnija od svojih susjeda, ali ipak cijenjena i postovana. U toj islamskoj porodici, jedne veceri, rodila se djevojcica, crnih ociju i vedra lica, kojoj su dali ime Kanita. Njena majka, Umejja, je bila zahvalna Allahu dz.s.sto joj je podario djevojcicu poslije sina Sakira, koji je vec odavno poceo pomagati svom babi u poslu.

Kako je vrijeme prolazilo Kanita je postojala sve bolja i poslusnija, uvijek je pomagala svojim roditeljima, a posebno majci i ako joj je bilo sedam godina. Jednog dana, zamolila je svoju majku da joj dopusti da ide sa njom u obliznju dzamiju da klanja podne namaz. Posto joj je majka veoma srecno odobrila, Kanita ja sa velikom ljubavlju zagrlila svoju majku i nije je htela pustit, kao da je slutila da im je to poslednji zagrljaj. Kanita je klanjala sa svojom majkom sva srecna i zahvalna Allahu dz.s. sto joj je podario tu blagodat. Taman su htjele izaci iz dzamije, kada su u njoj upali jevreji koji su zivjeli u obliznjem gradu. U rukama su m bile puske, medjutim Kanita se nije bojala jer nije znala sta je to, ali ponasanje tih ljudi je natjeralo njene malehne suze da poteku. Uplakan, pitala je majku:
"Ko su oni?"
Umejja je tjesila: "Ne boj se kceri, Allah ce nam pomoci".
Tada se cuo odjek metka. Kanita je na jedan trenutak zatvorila oci i tada se susrela sa surovom realnoscu jer je Umejja vec lezala na podu mrtva. Od tog dana, Kanita se brinula o starijem bratu Sakiru koji su sa velikom mukom zaradjivali za zivot. U njenim mislima je stalno navirao trenutak, kada je njena majka ostavila njenu ruku praznu i ostala da lezi na podu dzmije. Kanita je cesto razmisljala o tome, i njena jedina zelja je bila da pogine kao sehid, odnosno kao njena majka.
Vrijeme je brzo prolazilo i Kanita je postala prava djevojka. Bila je uvijek nasmijana i prema svima se odnosila sa puno postovanja zbog toga su je svi voljeli. U susjednom gradu, u kojem se odavno vodi borba izmedju mislimana i jevreja, Abdullah, Kanitin otac je imao amidzu i neke bliznje rodjake. Muslimanska vojska je slabila i bilo je potrebno puno boraca koji ce pomoci da se unisti neprijatelj. Abdullah cvrsto rijesi da sa puno mislimana iz svog grada podje u dzihad, i ako im se srce slamalo zato sto ostavlja Kanitu i Sakira, jer je znao, da pored toga sto su djetinjstvo proveli bez majke, mladost ce sigurno provesti bez oca. Medjutim, dragi Allah udahne u duse ovo dvojih mladih, da i oni podju u dzihad da pomognu muslimane. Abdullaha je pocela zabrinjavati ova odluka njegove kceri, da sa svojih 18 godina, podje u borbu protiv neprijatela. On je dobro poznavao svoju kcer u dusi i znajuci da nista ne moze promijeniti njenu odluku, dozvoli joj da podje.
Kanita je pokazala takvu hrabrost, kakva se rijetko moze naci kod zene. Njeno tijelo je trpjelo bolne i teske udarce? snaga joj je polako nestajala, ali uprkos tome, nijednog trenutka nije prestajala zahvaljivati Uzvisenom Allahu na ovoj blagodati. Njena dowa je ukabuljena? Metak, poput ostrog maca je prostrujao kroz njeno slabasno tijelo koje se srucilo na zemlju. U tom trenu se sjetila majcinih rijeci:
"Ne boj se kceri, Allah ce nam pomoci?"
Izgovorila sehadet po posljednji put, izdahnula i vratila se svome Gospodaru?
13.01.2009.

Es selamu aleykum..zaista zalosno sta nam rade...sta rade nasoj sestri i nasem bratu..ali insaAllah Allah ce nam pomoci,Allah ce pomoci svojoj vjeri..smilovat ce se muslimanima u Palestini..i nama svima!!

Židovski protokol kaže

"Kada vam muslimanka pruži ruku, vi njoj pružite obje, jer je to plijen.

Nećete doći do Kudsa da srušite Mesdžidul– Aksa, i da napravite Hejkel – dok ne skinete hidžab sa žene muslimanke.

I nećete stići do Kjabe, dok ne odvojite Qur’an od muslimanskih srca.

Kada skinete hidžab sa muslimanke i njime pokrijete Qur’an, postići ćete svoj cilj."

insaAllah to se nece nikad desiti!!

20.12.2008.

Biti poput male djece...

 Sjećam se, bili smo jedina porodica s djecom u restoranu. Svoga dječaka postavila sam na visoku stolicu i primjetila kako svi jedu i piju u miru. Iznenada, moje dijete okrenu glavu i viknu:  “Zdravo, haloo!”

 Svoje malehne, dječije ruke upinjao je prema jednoj od susjednih stolicâ. Oči su mu svijetlile dok se smijao i plazio jezik pokazujući zelenu boju koja se na njemu ufatila od lizala.

        Pogledala sam oko sebe i primijetila čovjeka kojemu se javio. Bio je to muškarac srednjih godina, poluzatvorenoga šlica i poderanih cipela iz kojih bi provirio pokoji nožni prst. Majica mu bijaše prljava, kosa rasčupana i neoprana. Ono što je nosio ne može se nikako nazvati bradom. A tek izgled nosa… Bili smo podaleko od njega ali sam sigurna da je i smrdjeo.

Ruke toga čovjeka zamahnuše i lupiše po koljenima. Reče: “Zdravo mala bebo! Vidim te mali vraže!”

Suprug i ja se pogledasmo:  “Šta ćemo sad?”

 Naš dječak nastavio je smijati se i izgovarati riječi koje je znao: “Zdravo, zdravo, haloo.”

     Svi su nas u restoranu primijetili i počeli gledati u nas. Srednjovječni čudak počeo se glupirati zajedno s mojim divnim dječakom.

 Stiglo nam je jelo koje poručismo. Čovjek poče dobacivati: “Šta to hapiš? Znaš li šta je to ispred tebe, ha?”

Nikome se ovaj čovjek  nije sviđao, vjerujte. Bijaše očito da je pijan. Suprug i ja čutasmo posramljeno. Jeli smo u miru. Samo se naš dječak vrpoljio i izmjenjivao zvukove zajedno sa strancem, čudakom kojeg smo zatekli. Konačno smo završili s jelom i krenuli ka izlazu. Suprug je otišao platiti račun i rekao mi da ga sačekam na parkingu. Onaj čovjek sjedio je baš pored puta ka vratima.

“Dragi Bože”, pomislih, “učini samo da izađem prije negoli se ovaj obrati meni ili mom dječaku!”

  Kako sam mu se približavala okrenuh leđa ne bi li izbjegla njegov pogled, čak i zrak oko njega jer vjerovatno bijaše pun neugodnih mirisâ.No, noseći dječaka u naramku, on mi se najednom prope, nadvi preko ramena i mojih leđa i pruži ruke ka čovjeku kao da mu govori:

  “Uzmi me u naramak!”

 Prije nego sam uspjela išta uraditi moj dječak je već bio u naramku čudaka. Na čudđenje svih, mali dječak i srednjovječni čudak zagrliše se i počeše nešto šaputati jedan drugome. Moj dječak potpuno mu vjerovaše te ga s nekom ljubavlju jako povuće i još mu se jače privi.

  Strančeve oči se zatvoriše i vidjeh suzu kako mu izmiče ispod kapaka i slijeva se niz obraz. Njegove ruke pune žuljeva i nabora grlile su moje dijete i tapšale ga po leđima. Mislim da se nikada dvoje ljudî nije tako zbližilo za kratko vrijeme. Stajala sam zapanjena.

 Otvorio je suzne oči, pogledao me i rekao “Čuvajte ovo mâló.”

  “Hoću”, jedva promrmljah.

        Nevoljno je odvojio moga dječaka od svojih grudi, čežnjivo, kao da je sav u bolu. Kada sam prihvatila dijete reče mi:

        “Da vas Bog dragi nagradi, gospođo. Dali ste mi najljepši dâr. Vidite, nisam dočekao da vidim moje dijete kako odrasta. Moji supruga i sin poginuli su u automobilskoj nesreći veoma rano. Nikada to nisam prežalio.”

  Ništa nisam uspjela reći već: “Žao mi je”, a i to jedva progovorih. Sa svojim dječak potrčala sam do auta. Plakala sam i stiskala svoje dijete jako. Moj suprug se čudio mome plaču i uzvicima:

 “Bože oprosti mi, Bože oprosti mi!”¨

 Bila sam svjedokom Božije ljubavi pokazane kroz nevino dijete, čisto od grijehâ, koje nemaše nikakve predrasude. Dijete, puno duše, i mati koja ne vidje ništa doli prljavu odjeću.Bila sam vjernica ali slijepa, i držah dijete koje dobro viđaše. Osjetila sam da Bog dragi pita:

  “Da li spremna podijeliti s nekim ljubav svoga djeteta, kao što Ja dijelim Svoju ljubav?”

        Eto, taj čudni, srednjovječni, prljavi čovjek podsjetio me da moramo biti kao djeca želimo li Džennetu  pristupiti.

08.12.2008.

¨¨Bajram Serif Mubarek Olsun¨¨

Bajram Serif Mubarek Olsun

tebi brate i tebi sestro...

da ti dragi Allah dz.s. podari sve najbolje....

da nam svima InsAllah podari dzenet!!!

07.12.2008.

Dal` je moguce???? (( ....Hadz.....))

""Prvi put u historiji hadza...podrucje nadlijecu AMERICKI helikopteri S-92,opremljeni najmodernijim instrumentima za nocno osmatranje...""

Amerika ubila hiljade muslimana...ubili nam brata...nasu sestru....ponizili na milione muslimana i sestri muslimanki.. a sada...sada nas "CUVAJU..."

SubhanAllah sta sebi i muslimani dozvoljavaju...!!!

Da li bi oni to prihvatili...da njima muslimani pomognu???

NE...ne bi..jer ne bi se spustili tako nisko...

nezz sta covjek moze uopste vise reci na sve to...

Da nas Allah dragi sacuva!!!!!!

05.12.2008.

::::::::::::::::::::::::??????????????:::::::::::::::::::::::::::::::

((Hazreti Pejgamber, alejhisselam, je rekao, hazreti Omer prenijeo a Ebu Davud zabilježio))

Postoje jedni ljudi, nisu ni poslanici ni šehidi, (a) i poslanici i šehidi će im zaviditi na Sudnjemu danu na njihovome položaju kod Allaha. To su ljudi koji Allahovim Duhom vole jedni druge, a nisu međusobno nikakav rod, niti jedni drugima daju imetak. Boga mi, njihova lica sâma su svjetlost, oni su u svjetlosti. Ne boje se kada se drugi ljudi straše, niti tuguju kada drugi ljudi tuguju.

Nakon ovih riječi hazreti Muhammed, alejhisselam, proučio je ajet:

Allahovi prijatelji (evlijā’Allāh) neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju (10:62).

05.12.2008.

!@!@!@!@!@!@!@!@!@!@!@!@!@!@!@!@

Behlul je volio posjećivati greblja. “Ljudi ovdje, dobri su prijatelji”, govorio bi. “Ne zabadaju drugima nož u leđa.”

Jednoga dana, sjedio je u jednom kraju greblja, držeći u ruci dug, težak štap, mjereći njime lobanje, razbacane oko njega. Harun Rašid, halifa, prolazio je tuda i primijetio Behlula. Upita ga:

“Behlule, šta to radiš?”

“Ma, ništa bitno”, odgovori Behlul, s tonom običnoga osobenjaka. “Pokušavam otkriti, pripadaju li ove lubanje kraljevima ili prosjacima. Sve su iste.”

“A što će ti taj štap?”, upita halifa ponovno.

“Ma, mjerim zemlju”, opet će Behlul.

“Mjeriš zemlju? Pa šta si otkrio?”, našali se Harun Rešid.

“Ista je i jednaka, kralju.” odgovori Behlul. Tri pedlja za mene, unatoč mome siromaštvu, i tri pedlja za tebe, unatoč tvojoj raskoši i bogatstvu.”

„Na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti,

samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti.“

(Kur'an, sura eš-Šu'arā', ajeti 88., 89.)


Stariji postovi




KALENDAR

<< 03/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


LOGO BLOGA

*******Meryem******


MOJI PRIJATELJI

Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Moj put
Qalb
ensarijka
DOWA.
Sva sreća je u nama,a mi je ne umijemo njegovati.
VATAN
...i još ima naDe...❤
dijetenoci
Hikaje- mudrosti
Put ka oprostu Milostivog Gospodara.
AlHaqqa
seherbosna
RAHAT ĆOŠE
JEDNOĆA STVORITELJA
Bosnian nasheeds
الاسلام هو حياتي -Islam je moj zivot
GAZIJE TEWHIDA - PONOS UMMETA
Old postcards of Bosnia
Ograničena vremenom
Čudan zeman nastade
Govor srca
Omer Begova Bašča ba
Dunyaluk
inartina
TALIBAN
posebnadjevojcica
**EhlenWeSehlen to Zeyyneb blog to ISLAM blog**
O srce moje,šta je s tobom...
U ime Allaha milostivog samilosnog!
Kod Allaha s.w.t. jedina priznata vjera - Islam
Studio-Din
Alejhisselam
Ummet
Muslimanka
zenski.savjet
klikni nes se pokajati
ensarija
MirisLjiljana
Tisina duse
Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni!
Ruhul atire
Budi optimista pa cak i ako se nalazis usred oluje
BintUlBosna
Govor srca
Proud muslima
Real Madrid Portal™
Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!
Neko je rekao ...
Tisina pustinje
više...






















Musafiri

19024